Tjedan Sirovih strasti u Kinoteci

Od srijede 12. do subote 15. svibnja kinoteka nastavlja s ciklusom Paul Verhoeven Sirove strasti.

Verhoevenovi filmovi često djeluju kao eksplozivni koktel seksa i nasilja, a jedan od najboljih primjera za to su Sirove strasti, napeta priča o policajcu koji se uplete u vezu s privlačnom spisateljicom osumnjičenom za ubojstvo svog ljubavnika. Riječ je o jednom od najvećih hitova Verhoevenove karijere: odlično režiranoj kombinaciji filma detekcije i psihološkog trilera, koja je pomaknula granice erotike u srednjostrujaškom Hollywoodu te pokrenula žanrovski ciklus erotskih trilera koji su obilježili 1990-e.

Sirove strasti također su i vrhunski primjer neo noira, kao i film koji kroz žanrovsku matricu progovara o promijenjenoj dinamici među spolovima: autonomnim ženama, krizi muškosti i seksualnosti kao areni za igre dominacije i moći.
Sirove strasti također pamtimo i po odličnoj glazbi Jerryja Goldsmitha (koja mu je donijela nominaciju za Oscara) te ikoničkom nastupu Sharon Stone u ulozi Catherine Tramell, koju je uspjeh filma prometnuo u međunarodnu zvijezdu.
Uz Sirove strasti prikazuju se i dva Verhoevenova filma koja istražuju slične teme iz drugačijeg ugla. Jedan od njih je Elle, crnohumorni psihološki triler o ženi koju napadne maskirani silovatelj, a koja umjesto odlaska na policiju odluči sama pronaći počinitelja. Predvođen karizmatičnim nastupom Isabelle Huppert, koji joj je donio i nominaciju za Oscara, Elle se krizom muškosti bavi iz perspektive ženskog lika, pri čemu je erotska dimenzija zamijenjena elementima crne komedije i farse. Prikazuje se i Čovjek bez tijela, znanstveno-fantastični slasher o znanstveniku koji nakon iskušavanja seruma nevidljivosti prerasta u argesivnog manijaka. Uz vrhunske specijalne efekte, Čovjek bez tijela do krajnosti dovodi za Verhoevena karakterističan motiv dezintegracije muškog fizičkog i psihičkog identiteta.

Prikazuju se i dva klasika na koje se Verhoevenove Sirove strasti nastavljaju. Prvi je Vrtoglavica, remek-djelo Alfreda Hitchcocka o agorafobičnom detektivu upletenom u nevjerojatan zaplet, koji Verhoevenovim filmom odjekuje kroz vožnje San Franciscom, stylingom Catherine Tramell, muškarcem s manom kao fokalizatorom priče te provokativnom kombinacijom erosa i thanatosa, opsesije i opasnosti. Tjedan zaključuje Dodir zla, noir-klasik Orsona Wellesa, čiji moralni relativizam i koreografija kamere snažno odjekuje Verhoevenovim opusom.