Kino Tuškanac od ponedjeljka, 28. do srijede, 30. ožujka 2022. prikazuje televizijsku seriju Berlin Alexanderplatz (1980) Rainera Wernera Fassbindera, jednog od prvaka novog njemačkog filma 1970-ih. Serija je ekranizacija istoimenog romana Afreda Döblina, modernističkog klasika visoko respektiranog kao jednog od ključnih predstavnika tzv. romana (vele)grada, oslonjenog na tehniku filmske montaže. Fassbinder je na neki način sebe vidio u središnjem liku Franza Biberkopfa, sitnog svodnika izrazite naivnosti na udaru onih koji ga neposredno okružuju, ali i cijelog društvenog sistema.

U četvrtak se prikazuje čuveni i vizualno spektakularni Eros plus masakr (1969) Yoshishigea Yoshide, jednog od najreprezentativnijih predstavnika japanskog novog vala. Vrhunac njegove karijere predstavlja neformalna trilogija o japanskom radikalizmu čiji je početni film Eros plus masakr, djelo o najistaknutijem japanskom anarhistu Sakaeu Osugiju. Film je postuliran izrazito modernistički, prepliću se dvije priče različitih prostora i vremena radnje pri čemu je prva priča biografska, a druga posve fiktivna. Prikazat ćemo originalnu, necenzuriranu verziju od 216 minuta.

U petak se otvara retrospektiva Zhanga Yimoua, vodećeg autora tzv. pete generacije kineske kinematografije (prve koja je počela raditi filmove nakon kulturne revolucije). Program čini 15 filmova, a započinje ga jedan od vrhunaca njegova opusa – Podignite crvenu svjetiljku (1991). Film je odlično primljen i realiziran s redateljevom dugogodišnjom muzom Gong Li u glavnoj ulozi. Bio je nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg filma na stranom jeziku, a na festivalu u Veneciji je nagrađen Srebrnim lavom te nagradom Federacije međunarodnih kritičara FIPRESCI. 

Na programu u subotu je Svatko je najvažniji (1999), jedan od Zhangovih najistaknutijih niskobudžetnih, malih filmova suvremene radnje nagrađen Zlatnom lavom u Veneciji. Nadahnut talijanskim neorealizmom, angažirao je isključivo naturščike i amaterske glumce, a često je snimao skrivenom kamerom, rabeći prirodno osvjetljenje. Iako ima sretan završetak, što je doživljeno kao ustupak kineskoj cenzuri, film svejedno izravno prikazuje rasap obrazovnog sustava i stanje siromaštva zbog kojeg je uobičajeno da seoska djeca rade u tvornicama. 

Istoga dana prikazuje se romantična drama Pod stablom gloga (2010) o nemogućoj ljubavi dvoje mladih za vrijeme kulturne revolucije u Kini. Film je adaptacija romana Ai Mi zasnovanog na stvarnoj priči. Zhang Yimou je bio dirnut romanom jer je i sam kao mladić u sklopu kulturne revolucije bio poslan na preodgoj na selo. U filmu je posebno istaknuo nevinost zaljubljenika te čistoću njihove ljubavi koju ništa ne može slomiti. Vrhunski osjećaj za odabir glumaca i ovdje je potvrđen izborom karizmatičnog Shawna Doua i neodoljivo dražesne Dongyu Zhou.

U nedjelju slijedi Živjeti (1994), epski film koji je redatelju donio velike probleme s komunističkim vlastima. Film je u Cannesu osvojio Veliku nagradu žirija, nagradu za najboljeg glumca te nagradu ekumenskog žirija. Vlast je pak zabranila prikazivanje u kinima, dok je Zhangu izrečena kazna petogodišnje zabrane režiranja. Potonja odluka brzo je povučena, djelomično i pod pritiskom međunarodne javnosti jer je Zhang do tog trenutka već stekao reputaciju najistaknutijeg kineskog sineasta, osobito na Zapadu, štoviše smatran je jednim od najpotentnijih svjetskih filmskih autora.