Kazalište

Premijera Mladeži bez boga Ödöna von Horvátha u koprodukciji ZKM-a, Montažstroj-a i ADU

U petak, 22. veljače 2019 održat će se premijera predstave Mladež bez boga Ödöna von Horvatha u režiji Boruta Šeparovića. Predstava je nastala u koprodukciji Zagrebačkog kazališta mladih, Montažstroja i Akademije dramskih umjetnosti, inspirirana djelom Franca Bifa Berardija “Heroji”.

Dramaturginja je Ivana Šeparović. U predstavi nastupaju: Boris Barukčić, Lucija Dujmović, Ivana Gulin, Ugo Korani, Ivan Pašalić, Bernard Tomić, Rakan Rushaidat.

Predstava govori o svijetu u kome temeljna sredstva odgoja i sporazumijevanja mladeži postaju internetski manifesti, mrežne stranice, mrežne kamere, dark web, videoigre First Person Shooter – o svijetu u kome su nastali redom školske ubojice, koji su tražeći afirmaciju, nasiljem svoje krvave pohode završili samoubojstvom.


Više o predstavi:

„Lik i djela Franca Bifa Berardija velika su inspiracija za nastanak predstave. Poslužili smo se njegovim otvorenim pismom kojim napušta stranku DiEM25 odričući se pritom vlastita europejstva te njegovim djelom Heroji u kojem pod istoimenim zajedničkim nazivnikom okuplja većinu naših likova, Erica Harrisa, Dylana Klebolda, Choa Senga Huia, Pekku Auvinena, redom školske ubojice koji su svoje krvave pohode završili samoubojstvom, i Andersa Breivika. (...) Današnja mladež priprema se na neku drugu vrstu rata u kontekstu STEM-revolucije (znanost, tehnologija, inženjering, matematika) kojom neoliberalni kapitalizam na velika vrata prodire u odgojno-obrazovni sustav u koji uvodi računala, odbacuje humanističke predmete i oblikuje novu radnu snagu za tržište rada te promiče natjecanje koje nam preostaje kao jedini oblik međuljudskih odnosa. (...) Za predstavu tako postaje važan pojam battle royal, masovna bitka u kojoj samo jedan preživljava. Upravo žanru battle royala pripada trenutačno najpopularnija videoigra, promovirajući svijet u kojem samo najbolji ostaje. (...) Demokracija nikad neće biti uspostavljena, a kapitalizam poražen. Otpor je gotov. Bifo na kraju postavlja pitanje koje postaje ključnom okosnicom predstave: što da se radi kad se ništa ne može učiniti“? Ivana Vuković

„U romanu Mladež bez Boga svojevrsni otponac radnje jedna je politički nekorektna rečenica koju je profesor precrtao u školskoj zadaći. A onda i jedan kolektivni napad na slabijega učenika, javno, nasred školskog hodnika. Međutim, na postavljeno pitanje o kajanju zbog učinjenog u oba je slučaja odgovor neemotivan i negativan, što Von Horváthova profesora natjera da se s pravom zapita: „Kakva će to biti generacija? Jaka ili tek surova?” Odgovor gotovo odmah dolazi iz samog sustava; bit će to generacija koja se „moralno mora odgojiti za rat”. S druge pak strane, Berardijeva generacija ne vjeruje sustavu ili osjeća da ju je taj isti sustav izigrao, izmanipulirao i ostavio, pa se u tom smislu odlučuje odgojiti sama. (...) Berardijevi učenici narcistički vape za prepoznavanjem i afirmacijom, žele da se za njih čuje, da ih se slavi kao heroje, težeći pritom prije svega potpunoj spektakularizaciji vlastite osobe i okrutnih postupaka koje su spremni poduzeti. U tom su smislu i Von Horváth i Berardi, svaki iz svog vremena, označitelji temeljnih elemenata pop-kulture; ono što je kod Von Horvátha ukoričeni dnevnik s ključićem, kod Berardija se pretvara u videoblog, pri čemu temeljna sredstva odgoja i sporazumijevanja u svijetu postaju internetski manifesti, mrežne stranice, mrežne kamere, dark web, videoigre First Person Shooter. Na taj se način u ovoj predstavi nevjerojatno dosljedno i zbog toga toliko potresno susreću totalitarizam kojem su podvrgnuti dječaci Von Horvátova romana i neoliberalizam onako kako ga razumiju heroji iz Berardijeve studije, priželjkujući afirmaciju nasiljem iz prostora uspostave vlastitih ideoloških teorija“. Tomislav Zajec

Ulaznice!