Film

Suvremeni portugalski film Terese Villaverde u Kinu Tuškanac

Kino Tuškanac, u svojoj rubrici Portreti donosi suvremeni portugalski film Terese Villaverde. Na repertoaru, u srijedu 21. studenog su tri filma: Mutanti, Voda i sol, te Trans. Program je ostvaren u suradnji s Veleposlanstvom Portugala u Republici Hrvatskoj. Prije projekcije filma Mutanti (1998), uvodnu riječ o stvaralaštvu Terese Villaverde održat će filmska kritičarka Diana Nenadić.




Mutanti (Os Mutantes)

Petnaestogodišnja Andreia, zajedno s njezinim vršnjacima Pedrom i Ricardom, odbija živjeti po pravilima i prihvatiti svijet onakvim kakav on jest. Oni su buntovni i neprilagođeni tinejdžeri koji ne žele živjeti u domovima za maloljetnike ili kao posvojena djeca, već su odlučni uživati u slobodi i vlastite živote oblikovati onako kako sami žele, bez konkretnih ciljeva i planova. No zbog toga na ulicama Lisabona zapadaju u velike probleme i kriminal, sve do toga da Pedro i Ricardo budu angažirani kao glumci u njemačkom pornografskom filmu. Sve će se dodatno zakomplicirati nakon što Andreia dozna da je u vezi s Ricardom ostala u drugom stanju.

U tinejdžerskoj socijalnoj egzistencijalnoj drami 1998. godine prikazanoj u programu Izvjestan pogled festivala u Cannesu, scenaristica i redateljica Teresa Villaverde se tematikom, idejno i izvedbeno vraća svom prethodnom ostvarenju, žanrovski srodnom naslovu Três Irmâos(nedovoljno precizno Trojica braće) iz 1994. godine. Opet je riječ o karakternoj studiji troje neprilagođenih i buntovnih mladih ljudi, priči o njihovu otuđenju, patnji i nesreći smještenoj u izuzetno realističan i uznemirujući socijalni kontekst. Eliptično i povremeno donekle pretenciozno djelo primjereno sporog ritma, odličnih glumačkih nastupa i sjajne režije na dojmljivoj vizualnoj i zvučnoj razini kreće se rubom apstrakcije, rezultat čega je začudna i fascinantna cjelina.

Voda i sol (Agua e sal)
Ana je mlada fotografkinja koja sa suprugom i četverogodišnjom kćeri živi u malom portugalskom obalnom gradu. Kad joj suprug otputuje na nekoliko dana, Ana isprva planira završiti projekt na kojemu dugo radi, no u tome će ju omesti neobični susreti s nekoliko ljudi. Najprije će jednog stranca spasiti od utapanja, potom upoznati mladi par Alexandrea i Emiliju, te naposljetku ugostiti svoju staru prijateljicu Veru. Ti će susreti isprva u nju unijeti nemir, da bi se ubrzo sve u njezinu životu počelo mijenjati, sve do toga da posumnja da suprug možda zlostavlja njihovu kći.

Prikazan u konkurenciji venecijanskog festivala 2001. godine, na kojem je ovjenčan Nagradom Elvira Notari kao posebnim priznanjem, četvrti dugometražni igrani film scenaristice i redateljice Terese Villaverde intimistička je psihološka drama fokusirana na raspad životne svakodnevice emotivne mlade žene. U djelu impresionističkog vizualnog stila zbivanja su u potpunosti predočena iz vizure protagonistice, a autorica pomno i slojevito oslikava njezina razmišljanja i emotivno-psihička stanja, tendenciozno u drugi plan stavljajući sve ostalo. Dramaturški ponešto rastresito djelo odlikuju osebujna liričnost, polagan ritam, sjajni glumački nastupi i impresivan stil.

Trans (Transe)
Maštajući o boljem životu koji bi mogla ostvariti izvan domovine, mlada Ruskinja Sonja odluči napustiti svoju obitelj i prijatelje u Sankt-Peterburgu te sreću potražiti negdje u Europi. Nakon što uspije dobiti putovnicu, put bez planiranog povratka najprije će ju odvesti u tadašnju Čehoslovačku, potom u Francusku i Italiju te naposljetku u Portugal. No snovi o boljem životu bit će joj sve dalji, jer će dospjeti u ruke trgovaca ljudima te se naći u vodama međunarodne prostitucije. Ipak, unatoč životnim nevoljama i upoznavanju mračne strane ljudske prirode Sonja neće izgubiti hrabrost i vjeru u mogućnost ostvarenja svojih planova.

Egzistencijalna melodrama art-predznaka tjeskobna je eliptična priča o tamnom naličju života u suvremenoj Europi. Riječ je o filmu dojmljive vizualnosti, efektnog stila i izuzetno raspoloženih glumačkih interpretacija, koji se zbog povremeno izraženog odstupanja od realizma i skretanja u apstrakciju ne doima onoliko provokativnim i pesimističnim koliko bi autorica željela. Osobito valja izdvojiti sjajnu ulogu Ane Moreire, koja u liku protagonistice na impresivan način objedinjuje izrazitu krhkost s nepokolebljivom odlučnošću i snagom. Njezina tragična priča posjeduje i religijske konotacije, a profeministički angažman djela suptilnošću i snagom nadilazi puki simbolizam te nije nimalo pamfletistički.

Cijena ulaznice 20 kuna, za članove 10 kuna.



 Priredio: Martin Mikša